Neverovatno je kako su za samo mesec dana u Srbiji nestali svi problemi i sve se pretvorilo u jedan zajednički – litijum! Nema više ni korupcije, ni siromaštva, ni problema sa Kosovom i Metohijom, ničega dok se ne reši problem koji u praksi nije ni na vidiku.
Dok mediji i društvene mreže bruje o potencijalnim ekološkim posledicama eksploatacije ovog minerala, druge važne teme ostaju u senci. Iako iz dana u dan postaje očigledno da je ova situacija veštački nametnuta, ali prirodno prihvaćena, i da režimu ovo odgovara jer se skreće pažnja sa gorućih problema i rešava onaj koji i ne postoji, bar ne još uvek.
I dok litijum visi u vazduhu jedino pitanje koje muči sve jeste kako i ko će da preuzme proteste. Prozapadna opozicija je već probala, i narod im je pokazao šta misli. Nebojša Zelenović je oteran sa protesta u svom rodnom Šapcu. Narod više nema poverenja ni u ekološke organizacije. Još kada se imaju i vidu brojni sukobi među njima i optužbe ko za koga radi…
Poznato je da Ćuta gaji ozbiljnu netrpeljivost prema Kokanoviću, jer veruje da je ovaj otkrio njegovu pravu prirodu – da je Kokanović čovek Službe.
Kokanović, sa svoje strane, po svaku cenu želi da se nametne kao vođa protesta. On u ovome vidi ne samo priliku da bude u centru pažnje, već i da započne svoju političku karijeru. Tema litijuma mu je idealna, jer bez nje nikada ne bi dobio priliku da se nađe pred kamerama. Za njega je ovo pitanje mnogo više od samog ekološkog problema – to je njegova karta za ulazak u politički svet.
Međutim, sukob između Ćute i Kokanovića nije samo lične prirode. Kokanović je naklonjeniji drugim ekološkim organizacijama, posebno pokretu „Kreni-Pokreni“, koji je poznat po svojim bliskim vezama sa Službom. Ovaj sukob ideoloških i ličnih interesa još više komplikuje situaciju, čineći opoziciju razjedinjenom i nesposobnom za koordinisano delovanje.
Kao neko ko se aktivno nudi da stane na čelo protesta protiv iskopavanja litijuma, Radomir Lazović, predstavnik Zeleno-levog fronta, vidi ovu situaciju kao svoju veliku šansu. Ipak, njegova percepcija je u velikoj meri pogrešna, jer nema realnih izgleda da zaista preuzme vođstvo ni u protestima sa manjim zahtevima, poput onih za smanjenje cene bibera, a kamoli u borbi protiv jednog tako velikog projekta kao što je iskopavanje litijuma.
Uprkos tome, Lazović u Ratku Ristiću vidi svog glavnog konkurenta i čini sve što je u njegovoj moći da ga sabotira. Spekuliše se da Lazović radi na tome da istisne Ristića iz igre, koristeći sva sredstva koja su mu dostupna kako bi osigurao svoj uticaj i potencijalno preuzeo vođstvo. Ovaj sukob unutar opozicije dodatno komplikuje već haotičnu situaciju i stvara dodatne prepreke za organizovanje efikasnog otpora vlastima.
Mnogi su od samog početka protesta očekivali da će upravo dr Branimir Nestorović ipak preuzeti vođstvo. Ovo očekivanje i dalje postoji, jer se Nestorović vidi kao jedina zdrava snaga u haotičnom političkom okruženju.
Njegova nezavisnost od službi i činjenica da ga ne finansiraju strani fondovi, daje mu kredibilitet koji mnogi drugi akteri na političkoj sceni nemaju. Ovaj status mu omogućava da ostane nepristrasan i da ne podlegne pritiscima koji bi mogli da ga nateraju da podrži neke druge interese, kao što je lobiranje za iskopavanje litijuma u korist stranih kompanija. Suprotno tome, mnoge ekološke NVO, kao što su „Kreni-Promeni“ i „ProGlas“, koje se finansiraju iz stranih ambasada i fondova.
Zato postoji sve veći pritisak na Nestorovića da stane na čelo protesta. Mnogi veruju da bi on mogao da ujedini opoziciju i da usmeri proteste u konstruktivnom pravcu, koji bi odražavao stvarne interese građana, bez uticaja stranih igrača i skrivenih agendi.