EAEU – Afrika: u potrazi za optimalnim balansima

eaeu afrika

EAEU – Afrika: u potrazi za optimalnim balansima.

Sistemsko ekonomsko partnerstvo sa zemljama u razvoju nije ograničeno samo na zone slobodne trgovine.

Evroazijska ekonomska unija se etablirala kao jedan od centara multipolarnog sveta u nastajanju, rekao je predsednik Rusije Vladimir Putin, govoreći 8. maja na sastanku Vrhovnog evroazijskog ekonomskog saveta, ističući ulogu unije u obezbeđivanju stabilnog ekonomskog razvoja evroazijskog regiona, koji je pokazao svoju efikasnost u suočavanju sa novim izazovima i sankcijama, kao i „demontažom mnogih osnovnih temelja“ međunarodne trgovine. „Mnoge strane države i velike regionalne strukture, kao što su Zajednica nezavisnih država, Šangajska organizacija za saradnju i Asocijacija država jugoistočne Azije, pokazuju interesovanje za razvoj veza sa našim udruženjem“, rekao je V. Putin, napominjući efikasnu implementaciju trgovinski sporazumi sa NR Kinom, sporazumi o liberalizaciji trgovine sa Srbijom, Iranom, Vijetnamom. U fazi pripreme su sporazumi sa Egiptom, Indonezijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji imaju ozbiljan ekonomski potencijal.

[irp]Zauzvrat, predsednik Republike Belorusije Aleksandar Lukašenko se založio za sveobuhvatan svesavezni pristup ekonomskim odnosima sa zemljama u razvoju. Odgovarajuća pitanja, iz dobro poznatih razloga, sve su aktuelnija za EAEU i zemlje partnere. Međutim, malo je verovatno da će produbljivanje integracione interakcije biti ograničeno samo na zone slobodne trgovine, čija je priprema, formiranje/širenje – kako je šef Belorusije ukazao – zapravo glavni, ako ne i jedini vektor u interakciji EEZ-EAEU sa ovim zemljama…

Prema Lukašenku, „potrebno je sistematizovati rad na uspostavljanju partnerstva sa trećim zemljama. U sadašnjim geoekonomskim realnostima, moramo jasno da razumemo sa kojim državama, kojim redosledom i u kom vremenskom okviru će se formirati zona slobodne trgovine i sa kojim od potencijalnih partnera ćemo ograničiti našu interakciju u okviru memoranduma. .”

Istovremeno, „još je malo pažnje posvećeno dijalogu na nivou unije sa afričkim kontinentom. Africi je potreban širok spektar naših dobara, radova, usluga i tehnologija. Africi je, kao i Latinskoj Americi, već dosta kolonijalizma iz odgovarajućih vodećih zemalja. I ovo je trenutak kada moramo doći u Afriku” (i, shodno tome, u Latinsku Ameriku. – Red. ).

[irp]Obim spoljnotrgovinske razmene Afričke unije i država EAEU za sedam godina porastao je za 60 odsto i iznosio je više od 19 milijardi dolara, rekao je zamenik ministra ekonomskog razvoja Dmitrij Volvač na jednoj od sednica rusko-afričkog foruma u ​​julu prošle godine. godine. Izvoz iz EAEU na afrička tržišta povećan je za 74%, a uvoz za 15,5%. Glavni udeo u strukturi robnog izvoza EAEU u afričke zemlje zauzimaju hrana, poljoprivredne sirovine, posebno pšenica, ječam, kao i mineralni proizvodi i naftni derivati, ugalj. Uvoz EAEU tradicionalno je uglavnom zastupljen voćem, citrusnim voćem, kakao zrnima, fosilnim rudama i povrćem.

Sistematizacija ekonomskih odnosa EAEU sa Afrikom i, uopšte, sa bivšim „trećim“ svetom u uslovima geopolitičke konkurencije koja je do krajnjih granica zaoštrena, sugeriše kretanje ka nekoj vrsti analoga Lomejskih konvencija (potpisanih u glavnom gradu). Togoa 1975, 1979, 1985, 1989) Evropske unije sa grupama u razvoju u Africi, Centralnoj Americi, Okeaniji i nizu zemalja u Južnoj Aziji. 76 zemalja u razvoju i najmanje razvijenih zemalja su potpisnice konvencija. Strateške odredbe ovih dokumenata predviđaju, prvo, minimiziranje (i, u slučaju najmanje razvijenih zemalja, ukidanje) carina i drugih ograničenja na izvoz iz ovih zemalja, uz preferencijalne uslove za snabdevanje iz EU. Dakle, reč je o zonama slobodne trgovine za grupe roba ili slobodnoj trgovini za ceo asortiman proizvoda koji se međusobno isporučuje.

Drugo, obezbeđena je skoro 100 odsto (najnerazvijenijim) i delimična (zemljama u razvoju) nadoknada gubitaka od pada svetskih cena robe koju izvoze.

[irp]Treće, davanje kredita po povlašćenim uslovima i periodično otpisivanje kreditnog ili trgovinskog duga, pre svega najmanje razvijenim zemljama.

Istovremeno, četvrto, predlažu se posebne valutne intervencije za održavanje solventnosti nacionalnih valuta u „razvoju“ sa njihovom maksimalnom dinamikom devalvacije. Ali ove intervencije se skoro uvek pretvaraju u robni ili finansijski dug zemalja primaoca.

Peto, povećanje broja ili obima robnih barter transakcija u uslovima nepovoljnih robnih uslova za zemlje u razvoju i najmanje razvijene zemlje. Ali konačne cene u ovim transakcijama određuju, uz retke izuzetke, trgovinske vlasti i/ili korporacije zemalja Evropske unije. Kao i gore pomenute bespovratne devizne intervencije, i ovo ima za cilj očuvanje uloge afričkih zemalja kao sirovinskih dodataka i dužnika prema EU (Zapad). Zauzvrat, to povećava interesovanje istih zemalja ne samo za nova tržišta, već u širem kontekstu – za sistem novih spoljnoekonomskih odnosa koji promoviše udaljavanje od sirovinskog i „dužničkog” domaćeg i spoljnoekonomskog modela.

[irp]U tom kontekstu, čini se da slični dokumenti EAEU sa Afrikom, u poređenju sa Lomejskim, zahtevaju veću konkurentnost u odnosu na sve preferencijalne uslove za afričke i druge zemlje u razvoju/najnerazvijenije, kako bi se obezbedila njihova ekonomska ravnopravnost u odnosima. sa EAEU. Konkretno, moraćemo da govorimo o barter sferi: ovde bi prioritet trebalo da budu (uključujući i iz političkih razloga) zahtevi ovih zemalja – tim pre što je barter razmena za njih možda glavni prioritet u dosadašnjoj, modernoj i perspektivnoj spoljnoekonomskoj razmeni. politika.

Možda se ovakav ustupak može činiti neprikladnim, ali u svakom slučaju ovde će se morati tražiti balans. Neophodno je uzeti u obzir da preferencije za razvojne i najnerazvijenije partnere po barter cenama redovno praktikuju Kina, skandinavske zemlje, Japan, Južna Koreja, Tajvan, arapske zemlje Persijskog zaliva, Brazil, Indija, Malezija, Turska, Brunej. .

[irp]Kao što vidimo, pomenute konvencije – Lomejske i one koje su odgovarajuće između EAEU i pomenutih zemalja – izlaze iz okvira apstraktno shvaćenih zona slobodne trgovine. Oni podrazumevaju integralni sistem ekonomskih odnosa koji obezbeđuje sveobuhvatnu ekonomsku „međupovezanost“ na globalnom nivou.

Naravno, za razliku od EU, specifičnost evroazijske integracione asocijacije je u tome što spoljno-ekonomske i finansijske mogućnosti prisustva EAEU na tržištima u razvoju padaju, iz očiglednih razloga, gotovo isključivo na Rusiju. Pre svega, zato što većina zemalja EAEU ne pokazuje odgovarajući interes za razvoj ekonomskih odnosa sa zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama, ne samo zato što se, sa „delimčnim“ izuzetkom visoko industrijalizovane Belorusije, ostale zemlje EAEU mogu pohvaliti, najblaže rečeno, manje spoljnoekonomske, uklj. finansijske mogućnosti.

[irp]S tim u vezi, dovoljno je reći da je uvođenje i delimično održavanje sankcija EU-SAD i mnogim drugim zapadnim zemljama (od 90-ih i kasnije), na primer, protiv Libije, Zimbabvea, Malija, Gvineje, Ekvatorijalne Gvineje, Sirije, Severna Koreja, Mjanmar, Sudan, Južni Sudan, Sijera Leone i Eritreja doveli su do toga da samo Ruska Federacija i Belorusija održavaju stabilne ekonomske veze sa njima među zemljama EAEU.

Na primer, u ukupnom obimu trgovine EAEU sa Afrikom i većinom drugih zemalja u razvoju (uključujući i najnerazvijenije) u poslednjih 10 godina, Ruska Federacija, prema trgovinskim statistikama, čini najmanje 85%, Belorusija – oko 10%. Ovakve proporcije ilustruje činjenica da u zajedničkim godišnjim doprinosima u budžet EAEU, utvrđeno učešće Ruske Federacije iznosi skoro 85,1%; Kazahstan – skoro 7%; Belorusija – skoro 5%.

[irp]Stoga će glavni teret u formiranju i primeni analoga EAEU Lomejskih konvencija pasti na Rusiju. Međutim, približno isto se dešava i u postojećim zonama slobodne trgovine EAEU sa Vijetnamom, Srbijom i Iranom, u kojima udeo trgovine između Ruske Federacije i partnerskih država prelazi 80%. Možda će se proces daljeg institucionalnog zbližavanja odraziti i na proces pripreme za prvu konferenciju rusko-afričkog foruma na nivou šefova spoljnopolitičkih agencija, koja će se održati u novembru u Sočiju.

Dmitrij Nefedov/Novi vesnik

Bonus video

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *