Miloš Jovanović – od razaranja srpske desnice, do peticije protiv izgradnje crkve sa Brajanom Brkovićem!

nvo

Posle niza incidenata i izjava koje su bacile senku na njegovu verodostojnost kao lidera NDSS-a (Nova demokratska stranka Srbije), Miloš Jovanović, koji je proistekao ispod DOS-ovog šinjela, nastavlja da zagađuje ideju “patriotske opozicije”.

Međutim, šta krije, ili još bolje šta nudi sa novim koalicionim proširenjem, ova opozicija iz DOS-a, osim iznošenja pretencioznih zahteva i podizanja glasa protiv vlasti?

Pod velom patriotizma, Jovanovićeve inicijative često se pretapaju u ono što mnogi vide kao politički oportunizam. Njegova spremnost da pređe ideološke granice, ukoliko NDSS ili koalicija NADA zaista imaju bilo kakav ideološki narativ, jer sve to pre ukazuje na taktiku koja služi ličnoj koristi, nego želji da se zaista unapredi stanje u zemlji.

Upravo taj oportunizam i želja da se bude “vlast umesto vlasti”, pokazao je i spremnošću za saradnju sa koalicijom “Srbija protiv nasilja”, bivajući upravo prvi dželat nesrećnog nacionalnog ujedinjenja.

Iako je sa Zavetnicima, Dverima i možda Narodnom strankom, Jovanović imao mogućnosti da već na narednim izborima, sasvim izvesno jači i spremniji, budu taj neki treći put koji će Srbima pružiti nadu, on je odlučio da je mnogo lakše uzeti poslaničko mesto, platu i sve one privilegije koje poslanička pozicija pruža, i baviti se kritikom režima. Bez odgovornosti, ali itekako odgovaran narodu, koji je već odavno došao u pozicije da im je ta kritika, to bacanje prašine u oči i lažni putirizam bude sasvim dovoljno da se opravda poslanička plata.

Jovanovićeva strategija mogla bi imati dugoročne posledice za stabilnost i koheziju srpskog društva. Ali, kako se magla gneva spustila na naš narod, teško je prozreti ko je pravi neprijatelj. Da li je to spoljna intervencija ili interni raskol koji omogućava stranim agendama da procvetaju na našem tlu?

Posle saradnje sa Marinikom Tepić i svojim starim koalicijom partnerom Draganom Đilasom, jedan od lidera vojvođanskog separatizma Brajan Brković najavio je koaliciju na teritoriji srpske Vojvodine sa Milošem Jovanovićem.

Brajan Brković, prepoznatljiv po svojim antisrpskim stavovima, nasledio je ne samo porodično ime već i kontroverzne političke poglede svog dede, Jevrema Brkovića. Jevrem je u svojim dnevnicima tokom devedesetih godina prošlog veka izrazio podršku Franji Tuđmanu, isto tako i savetovao šiptarske teroriste na oružanu borbu umesto mirnih metoda na Kosovu i Metohiji. Ovaj ideološki osnov postavio je temelj za Brajanove kasnije akcije protiv simbola srpske državnosti, uključujući uništavanje simbola naše države.

 

Brajanovo javno skrnavljenje srpske zastave i antidržavno delovanje, kao što su incidenti u novosadskom naselju Liman, protesti a zatim i peticija koju je između ostalog i pokrenulo Udruženje Bravo koje vodi Brković a protiv izgradnje crkve na Limanu u Novom Sadu, i izrazito antisrpski narativi, upućuju na duboku ideološku zaslepljenost i potencijalno opasan uticaj na srpsku političku i društvenu scenu.

I naravno da Jovanović vrlo dobro zna ko su ti ljudi, ko je Brković, ko je Gruhonjić, i da naravno zbog dobrih odnosa i koalicije, ali i jer isti oni koji finansiraju organizacije i projekte koje vode ovi separatisti, takođe posećuju Miloša Jovanovića u njegovim prostorijama.

Teško je brzo zaboraviti posete visokih službenika američke i britanske ambasade prostorijama NDSS, odmah nakon što je rasturio pokušaj nacionalnog okupljanja patriotskih stranaka i sopstveni oportunizam i spremnost na kompromise povodom najvažnijih političkih odluka svalio na one koji u tom trenutku nisu imali milosti u mejnstrim medijima i mogućnost da se odbrane.

Ova koalicija je u neku ruku prirodna, jer ma koliko Jovanović i NDSS, ali i čitava koalicija NADA pokušavaju da istupe kao srpske patriote, uvek treba imati u vidu činjenicu da se oni nisu pojavili preko noći, već da je to stranka koja je činila kostur DOS-a i da se njihova politika nije promenila, samo varira u skladu sa prilikama i potražnji društva na političkoj sceni.

Uostalom, koja je razlika između puštanja šiptarskih terorista na slobodu i potpisivanja peticije za zaustavljanje izgradnje crkve na Limanu?

Vesna Veizović / Vaseljenska

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *