„Svake godine u jeku žetve, kod nas padne cena pšenice. Država jeste uredbom propisala da će po ceni od 40 dinara za kilogram otkupljivati 110.000 tona za robne rezerve, ali to je tek tri odsto ukupnog roda u Srbiji. U toj količini nema nas malih proizvođača za čiju pšenicu, na otkupnim mestima, važi cena od 33 dinara, što je jedva da malo pretekne, kad se vrate dugovi i pokriju troškovi za seme, kombajniranje, đubrivo, herbicide, naftu, koji su trostruko skočili od prošle godine”, priča za „Politiku” Dušan Jokić, poljoprivrednik, vlasnik registrovanog gazdinstva iz Starog Leca, koji je posao skidanja hlebnog žita sa pet hektara završio, suncokreta ima na tri, i soje na još 15 hektara.
Ratarima, pa i onima u južnom Banatu, dodaje, nije jasno kako je moguće da kod nas otkupljivači daju dvadeset dinara manje, kada je cena pšenice u okruženju, u Mađarskoj, Hrvatskoj 55 dinara, , dok u Nemačkoj, recimo, dostiže 0,65 centi. Očekivali su više u atmosferi trke na svetskom tržištu hrane, i rodom ukupno manjim za 30 posto u odnosu na prošlu godinu.
U Starom Lecu u opštini Plandište, situacija i u rodu i u otkupu je slična kao i u drugim selima. Pšenica se ovde može predati na jednom otkupnom mestu, koje drži privatna zadruga. Otkupljivači vode igru na terenu, a drže se pravila, koju pak napominje Jokić, diktiraju veletrgovci uz prećutnu saglasnost države. Na drugoj strani su takozvani mali proizvođači, koji rod moraju da prodaju. Tako Jokić ima 25 tona pšenice, bio bi zadovoljan i cenom od 45 dinara za kilogram, a za svaku ispod 38, kaže da je siguran minus. Takva politika monopola je, ocenjuje Jokić, dovela do toga da je i njegov sin Savo, diplomirani inženjer poljoprivrede Univerziteta u Novom Sadu, zaposlen još i u jednoj agrofirmi umesto da može da živi od rada na svojoj zemlji.
„Problem je već dugo loš i zakon o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta. Naše gazdinstvo ima sve mašine osim kombajna, kuću, ekonomsko dvorište sa svim potrebnim pomoćnim objektima, pljevaru, plaćamo porez, a Stari Lec poseduje 1.656 hektara u državnoj svojini, od kojih mi nijedan nismo mogli da izlicitiramo a nismo jedini. Produkt toga su nam sve praznija sela u Vojvodini i niko ne treba da se tome čudi. Ako se ovako nastavi, selo će nam postati samo traktorska stanica. Na pitanje zašto i dalje obrađujemo zemlju, odgovor je da ako to ne činimo mi, radiće to neko drugi. Zatekli smo se ovde i šta nam je drugo činiti, jer fabrika ovde nema. Fabrika su naše njive. Zemlja nam je ostala od predaka, razvili smo napredno gazdinstvo koje ima sve svoje, i mehanizaciju i znanje, ali to izgleda nije dovoljno”, zaključuje Dušan Jokić, poljoprivredni proizvođač iz Starog Leca u južnobanatskoj opštini Plandište.
Pšenica je berzanska roba
Stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu podsećaju poljoprivrednike da je pšenica berzanska roba i da se njena cena menja svakodnevno, kako na produktnoj berzi tako i na ostalim berzama i da se kretanja cena prelivaju sa globalnog tržišta i kod nas. U ovom trenutku, u svetu je aktuelan priliv većih količina pšenice koja se nudi, a reč je o staroj pšenici iz prethodne godine. Sve to utiče na ponudu i potražnju, koja je jedini referent u formiranju cena. Takođe, napominju da podaci sa terena kazuju da ovogodišnji rod pšenice u južnom Banatu nije podbacio već da je na nivou višegodišnjeg proseka za ovo područje i iznosi od pet i po do šest tona po hektaru.
Olga Janković / Politika
SVE NAJNOVIJE VESTI NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS NA FEJSBUKU I TVITERU
BONUS VIDEO: