Slobodan Milošević, bivši predsednik Srbije i SRJ, ni 16 godina posle smrti ne da mira prijateljima koji su mu zaboli nož u leđa kada mu je pomoć bila najpotrebnija – tokom petogodišnjeg tamnovanja u haškom kazamatu.
Među njima su i četiri ovdašnja tajkuna koja su doživela teške poslovne i lične tragedije posle odbijanja da odreše kesu i novac, „zarađen“ zahvaljujući baš Miloševiću i njegovom režimu, daju eks-šefu države za odbranu pred Haškim tribunalom. Tako je, umesto traženih oko 40 miliona evra, Milošević dobio više nego desetostruko manje – do 300.000 evra. Za razliku od njih, Hrvati nisu žalili para da bi iz Haga izvukli Antu Gotovinu.
– Pošto je Milošević isporučen Hagu (28. jula 2001), pokrenuta je inicijativa da se skupe pare za njegovu odbranu. Oko 40 miliona evra. Kako su to radili i Albanci i Hrvati, koji su se čak i hvalili da su milionima pomagali prvo skrivanje svojih generala poput Ante Gotovine, a onda, podrazumeva se, i njihovu odbranu u Tribunalu. Naime, ideja je bila da pare za Slobu daju srpski tajkuni, naročito oni koji su se i obogatili na grbači ove države devedesetih godina – kaže nekadašnji Miloševićev blizak saradnik, pise Srpski telegraf i dodaje:
Niko ni paru da da
Na taj način bi se odužili Miloševiću, ali i državi. Nije Sloba, šta god ko mislio o njemu, u Hagu samo branio sebe, već i Srbiju i srpski narod. Međutim, ispalili su ga. Niko nije želeo ni paru da da za Miloševićevu odbranu, što ih je, kako ističe, naknadno skupo koštalo.
– Najviše se očekivalo od četvorice tajkuna. Da su oni povukli nogu, svi bi krenuli njihovim stopama. Međutim, ta četvorica najmoćnijih su odbila da pomognu Slobi. I stigla ih je, bogami, njegova kletva. Jedan je jedva sačuvao glavu, bukvalno, jer su čak i pucali na njega. Dok se u Slobino vreme ponašao kao bog i batina ovdašnje privrede i zakonodavstva, sad se čuva i sopstvene senke. Ni ovaj drugi se više ne eksponira, imao je niz ličnih nedaća, problema s decom, zakonom… I on je jedva glavu sačuvao, a umalo nije izgubio ceo imetak.
Drugu dvojicu takođe je zadesila zla kob, od finansija preko porodičnih i ličnih nesreća, pa do narušenog zdravlja, te je jedan od njih i preminuo. Stiglo ih je Slobino prokletstvo pošto od „drugara“ nije dobio ni cvonjka.
Fila: Taktika „milom ili silom“
Toma Fila, koji je bio Miloševićev branilac u Hagu, kaže za Srpski telegraf da za naše haške optuženike niko od sunarodnika nije hteo ni dinar da da:
– Svi drugi su skupljali novac, na ovaj ili onaj način, za svoje ljude, izuzev nas Srba. Hrvati su odbranu generala plaćali najvećim delom iz budžeta. Dok su Albanci primenjivali tehniku „milom ili silom“. Oni imaju ta četiri plemena koja su bila u obavezi da daju novac. Ako neko kojim slučajem nije hteo da da pare dobrovoljno, bio bi kidnapovan, mučen, ucenjivan… Haradinajeva odbrana koštala je 12-13 miliona funti.
Advokat Goran Petronijević, koji ima bogato haško iskustvo kao branilac Radovana Karadžića i Veselina Šljivančanina, potvrđuje da je postojala ideja da se skuplja novac za odbranu bivšeg predsednika države:
– Kada je Milošević uhapšen, socijalisti i Udruženje Sloboda, kako se pominjalo, nešto su petljali i pokušavali da skupe novac za njegovu odbranu. Do toga nikad nije došlo. Za razliku od Hrvata, koji su se hvalili da su za odbranu tri generala – Gotovinu, Markača, Čermaka – skupili 46 miliona evra.
Istu šemu, priča Petronijević, primenili su i Albanci, što se videlo u slučaju Ramuša Haradinaja.